ExxonMobil Neto vrijednost: Wiki, oženjen, porodica, vjenčanje, plata, braća i sestre

2024 Autor: Lewis Russel | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 06:02

Neto vrijednost korporacije Exxon Mobil iznosi 365 milijardi dolara

Exxon Mobil Corporation Wiki Biografija

Najveća kompanija na svijetu po procjeni tržišnog kapitala sada je ExxonMobil, multinacionalni konglomerat za plin i naftu formiran 1999. godine, sa sjedištem u Irvingu, Teksas, SAD, koji je zapravo bio zamisao osnivača – i vrlo poznate osobe u redovima veliki biznis i 'najbogatiji' – John D. Rockefeller još u kasnim 1800-im, i sam je bio jedan od najbogatijih ljudi koji su ikada živjeli.

Kolika je neto vrijednost ExxonMobila? Naravno, neto procena kompanije varira skoro svakodnevno, u skladu sa berzanskim cenama gasa i nafte posebno, ali početkom 2017. iznosi 365 milijardi dolara, iako je iznosila čak 450 milijardi dolara, sada se konstantno nadmećući sa Apple i odnedavno Alphabet (Google) kao najcjenjenija kompanija na svijetu.

ExxonMobil neto vrijednost od 365 milijardi dolara

Što je najvažnije, ExxonMobil je rangiran od strane Fortune 500 kao druga najprofitabilnija svjetska kompanija, bez obzira na nedavnu volatilnost cijena nafte; njen prihod se očigledno malo smanjio, i dalje se procjenjuje da je osmi po veličini na svijetu. Vjerovatno jednako važno, dionice kompanije ostaju poredane od strane investitora – kao kompanija kojom se javno trguje, peta je najveća po tržišnoj kapitalizaciji.

Kako je ExxonMobil izrastao u tako visoko cijenjenu kompaniju? Odgovor na početku leži u otkriću, proširenju proizvodnje, prečišćavanju, kontroli distribucije i prodaje nafte i njenih derivata, počevši od 1870. godine, koju je najenergičnije promovirao John D. Rockefeller. Prvobitno se kompanija zvala Standard Oil Company of Ohio, a ubrzo se spojila sa ograncima Standard Oil-a iz New Yorka i New Jerseya 1882. i formirala Standard Oil Trust. Međutim, Shermanov anti-trust zakon iz 1892. godine odredio je da se kompanija mora razbiti – bila je previše uspješna, previše moćna u naftnoj industriji, što je vjerovatno značilo malo konkurencije na prodajnim mjestima.

Antimonopolski proces je zapravo trajao skoro 20 godina; jedna od rezultirajućih 34 pojedinačne kompanije postala je Socony – akronim za Standard Oil Company iz New Yorka – koja je kasnije postala Mobil, a druga je postala Jersey Standard, kasnije Exxon, a dvije su se mnogo kasnije spojile u konglomerat kakav danas poznajemo. („Što se više stvari mijenjaju, više ostaju iste!?“)

Međutim, čak i tada, da ne budu 'zabranjene' ili po strani, nekoliko kompanija je krenulo u ekspanziju kupovinom imovine na međunarodnom nivou, čime je proširio svoj ukupni uticaj na tržištu – američke pravne vlasti imale su mali uticaj na kompanije sa sjedištem van njihove nadležnosti, čak i iako kontrolisan iz SAD-a. Azija, uključujući Kinu, uključena je u njujoršku kompaniju, a Kanada u New Jersey; druge kompanije osnovane u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Holandiji, Italiji i Belgiji također su bile pod okriljem 'Standard Oil', tako da je do ranih 1900-ih, Standard Oil bio kolektivno jači nego ikad.

Jersey Standard se preselio u Južnu Ameriku, u Kolumbiju u obliku Tropical Oil Company 1920., au Venecueli Standard Oil Company (1921.) i Creole Petroleum Company (1928.). Nafta je takođe pronađena, a kasnije eksploatisana i rafinirana, u Indoneziji, iu saradnji sa Vacuum Oil Company – ranim liderom u industriji – efektivno je kontrolisala naftnu industriju od istočne Afrike do južnog pacifičkog područja.

Socony se više koncentrisao na domaću proizvodnju, uključujući transport cevovodom kroz kupovinu Magnolije, što je veoma značajno s obzirom na sve veći značaj industrije vozila, ali se takođe upustio u Irak kroz udruženje sa Turkish Petroleum Company krajem 1920-ih. Do kasnih '40-ih, u Saudijskoj Arabiji - području s najvećim svjetskim poznatim rezervama nafte - stečen je interes preko Aramco-a (Arapsko-američka naftna kompanija).

Kao što se lako može vidjeti, različiti elementi onoga što je postalo ExxonMobil bili su daleko ispred polja u naftnoj industriji, posebno u vrijeme kada se upotreba nafte i rafiniranih proizvoda približavala vrhuncu.

Nekoliko promjena imena i spajanja dogodilo se tijekom 50-ih i 60-ih godina, a akvizicije su nastavljene u daljnjim primarnim izvorima, uključujući ugalj i rafinaciju ovog minerala u različite proizvode. Libija je postala još jedan važan izvor nafte, ali su se istovremeno Socony i Jersey razgranali na solarnu i nuklearnu energiju, prva nakratko jer se smatralo da je njena korisnost previše dugoročna da bi bila profitabilna, a iskopavanje i prerada uranijumske rude započeli su u ranim ' 70s.

TAKOĐER Početkom 70-ih godina, nalazišta uljnih škriljaca su također nabavljena i razvijena, uključujući i Australiju, očito s pogledom na dugoročnu budućnost. To je bilo i vrijeme kada je Exxon usvojen kao glavno ime kompanije i postao vrlo vidljiv na prodajnim mjestima. Konsolidacija je bila red dana, ali je osnovan i Mobil European Gas, nakon čega je uslijedilo spajanje s British Petroleumom (BP), čime je postao jedan od velikih igrača u Evropi za naftu i prirodni plin.

Konačno, 1999. godine i Evropska komisija i Američka Federalna trgovinska komisija odobrile su spajanje Exxona – u to vrijeme najveće energetske kompanije na svijetu – i Mobil-a, druge najveće kompanije za gas i naftu u SAD-u. Neko bi se mogao zapitati šta se dogodilo sa antimonopolskim zakonima koji su primenjeni vek ranije? Pa, Mobil se morao odreći BP-a, svog udjela u njemačkoj kompaniji Aral i MEGAS-u. U SAD-u je trebalo prodati skoro 2500 benzinskih stanica, kao i rafinerije u Kaliforniji, Novoj Engleskoj i Washingtonu, plus Mobilov interes za Trans-Alaska plinovod, među ostalim manjim sredstvima.

Međutim, ExxonMobil sigurno nije stagnirao, a u novijim operacijama prodaja franšizama na benzinskim pumpama u SAD-u, prestanak vađenja uglja, ali i dalje daljnja istraživanja nafte u centralnoj Aziji – očigledno povezana sa interesom izvršnog direktora Rexa Tillersona, sada nominiran za američkog državnog sekretara – plus aranžman koji je navodno sklopio s ruskom kompanijom Rosnjeft, ali donekle omeđen sankcijama uvedenim Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu. Interesi na Bliskom istoku (Sudan, Sirija, Iran) su također nastavili da se razvijaju – ne, navodno, protivno raznim sankcijama.

Jasno je da postoji moć u snazi, kako komercijalno tako i politički, a ExxonMobil je jedan od najboljih primjera – da skovao frazu, kompanija je 'prevelika da padne/propadne'; to je već citirano, ali ne uvijek tačno.

Značajno je da je bilo mnogo nesreća koje su posebno uključivale izlivanje nafte, npr. naftni tanker Exxon Valdez koji se nasukao na Aljasci 1989. godine, što je na kraju koštalo kompaniju 500 miliona dolara odštete, osim troškova čišćenja; ali kazne za takve incidente kompanija je lako finansijski dovoljno da izdrži. Većina takvih slučajeva dogodila se u SAD.

Bez obzira na to, ExxonMobil ostaje gigant u industriji proizvodnje električne energije, ako možda malo oslabi jer se oslanjanje na naftu i njene derivate pomalo smanjuje barem u razvijenom svijetu. Međutim, s obzirom na šire interese kompanije osim nafte, postoji svaka mogućnost da bi njena finansijska snaga mogla vidjeti da je značajan igrač u raznim drugim izvorima energije u bliskoj budućnosti.